Shayari Bazar

OTAC (gotovo prigušeno, sladunjavo ponizan): Samo sam htio znati,gospodine, da li vi stvarno, takav kakav ste sada, vidite sebe samoga... kao što primjerice vidite, s određenimvremenskim razmakom, sebe kakvi ste bili nekoć, sa svim vašim tadašnjim iluzijama; sa svim stvarima, u vama i oko vas, kakvima su vam se tada činile — a i bile su, za vas su stvarno bile takve! Pa dobro, gospodine: prisjećajući se iluzija koje više ne gajite; prisjećajući se svih onih stvari koje vam se više ne „čine“ onakvima kakve su nekoć za vas „bile“, ne osjećate li kako gubite, neću reći ove kazališne daske, nego tlo, tlo pod nogama, kad zaključite da su svejednako i „ovaj“ kakvim se sada osjećate, i cjelokupna vaša stvarnost takva kakva jest danas, predodređeni činiti vam se tek pukom iluzijom sutra?